KO NE SME NIKAKO DA JEDE PARADAJZ? Ako se lečite od ovih bolesti, BACITE GA ODMAH, nije vredan narušavanja vašeg ZDRAVLJA

Ljeto donosi mnoge sezonske radosti – svježe lubenice, mirisne dinje i šarene salate, među kojima paradajz zauzima počasno mjesto. Sočan, crven, osvježavajućeg ukusa, gotovo je nezamislivo ljetno jelo bez njega. Ipak, iza njegove privlačne boje i reputacije „zdrave namirnice“ kriju se i određeni rizici – posebno za one sa osjetljivim zdravljem.

Kada paradajz nije saveznik

Iako se smatra simbolom vitalnosti, paradajz nije uvijek bezopasan. Njegova česta konzumacija može izazvati niz problema kod osoba s osjetljivim probavnim sistemom. Kiselost i vlakna u paradajzu često uzrokuju žgaravicu, nadimanje ili grčeve, naročito ako se jede sirov, u soku, pelatu ili koncentrisanim sosovima.

Osim toga, paradajz pripada porodici pomoćnica i sadrži solanin – spoj koji može pogoršati tegobe kod ljudi koji pate od artritisa ili reumatskih bolova. Kod nekih osoba izaziva osjećaj ukočenosti ili bol u zglobovima nakon konzumacije.

Tu su i oksalati, prirodni spojevi koji mogu doprinositi stvaranju bubrežnih kamenaca. Osobe koje su već imale problema s bubrezima trebalo bi da budu oprezne i ograniče unos ove namirnice.

Poseban izazov predstavlja i histamin, hemijska supstanca koju paradajz prirodno sadrži. Kod ljudi sklonih alergijama može izazvati crvenilo, svrab, otok pa čak i teže alergijske reakcije poput otežanog disanja.

Zato, iako se paradajz često uzdiže kao „zvijezda zdravlja“, važno je znati da on nije univerzalno bezopasan. I najzdravija namirnica može postati štetna ako tijelo na nju reaguje negativno.

Kada tijelo kaže „dosta“

Osobe koje pate od sindroma nervoznih crijeva (IBS) posebno teško podnose paradajz. Umjesto osjećaja lakoće i svježine, često se suočavaju s nadimanjem, plinovima, promjenama u pražnjenju crijeva i opštom nelagodom. Njihov probavni sistem teško podnosi visoku kiselost i vlaknastu strukturu paradajza, pa je ponekad bolje izbjegavati ga potpuno.

Još jedna neobična posljedica pretjeranog unosa paradajza jeste likopenodermija – stanje u kojem koža poprima narandžastu ili crvenkastu nijansu zbog viška likopena, pigmenta koji daje paradajzu boju. Iako nije opasna, ova pojava može izgledati neugodno.

Takođe, osobe sa osjetljivom bešikom ili hroničnim problemima urinarnog trakta mogu osjetiti pogoršanje simptoma nakon konzumacije paradajza. Njegova prirodna kiselost može izazvati peckanje, učestalo mokrenje ili osjećaj pritiska u donjem stomaku – naročito kada se konzumira u obrađenim oblicima poput kečapa ili začinjenih sosova.

Ključ je u umjerenosti

Iako može izazvati razne reakcije, paradajz i dalje ostaje dragocjena namirnica – bogat vitaminom C, kalijem, vlaknima i poznatim antioksidansom likopenom. Korisnost ove crvene voćke zavisi, kao i kod većine drugih namirnica, od količine i konteksta u kojem se konzumira.

Za osobe s osjetljivim zglobovima, bubrezima, bešikom ili probavom – umjerenost je ključna. Nekada je dovoljno samo napraviti pauzu i kasnije, postepeno, vratiti paradajz u ishranu. Oni koji nemaju pomenute tegobe mogu slobodno uživati u njegovom ukusu, ali uvijek uz pravilo – ni u čemu ne treba pretjerivati.

Pravo zdravlje ne dolazi iz jedne namirnice, već iz sposobnosti da slušamo vlastito tijelo. Ono najbolje zna kada je vrijeme za tanjir pun svježeg paradajza – a kada je bolje napraviti pauzu.

Likopen – crvena tajna zdravlja

Likopen je prirodni pigment koji paradajzu, lubenici i šipku daje karakterističnu crveno-narandžastu boju. Ipak, njegova uloga daleko nadmašuje estetiku – riječ je o jednom od najmoćnijih antioksidanasa poznatih u prirodi.

Ovaj karotenoid pomaže u neutralizaciji slobodnih radikala, čime štiti ćelije od oštećenja i usporava starenje. Redovna konzumacija likopena povezuje se sa smanjenim rizikom od srčanih bolesti, nekih vrsta karcinoma (posebno prostate i dojke), kao i sa boljom zaštitom kože od UV zračenja.

Zanimljivo, likopen iz kuvanog paradajza tijelo mnogo bolje apsorbuje nego iz sirovog, pa su sosovi, paste i kuvana jela s paradajzom često nutritivno bogatiji od svježih salata.

Preporučeni dnevni unos iznosi od 6 do 15 mg, što se lako postiže s nekoliko kašika paradajz paste ili šoljom kuvanog paradajza. Najbolje se apsorbuje u kombinaciji s malo masnoće, poput maslinovog ulja.

U većim količinama, naročito u obliku suplemenata, likopen može izazvati bezopasno, ali estetski neprivlačno stanje poznato kao likopenodermija – blago narandžastu nijansu kože.

Sve u svemu, likopen i paradajz zasluženo uživaju reputaciju prirodnih saveznika zdravlja – ali, kao i kod svake druge namirnice, balans i umjerenost ostaju najvažnije pravilo.

About The Author