Ovaj Bosanac ima NAJLUĐE IME na Balkanu! Pop mu zbog toga ZABRANIO ULAZAK U CRKVU, a policija ga pušta BEZ KAZNE kad zgreši

Davanje imena djetetu oduvijek je čin koji u sebi nosi veliku simboliku. Roditelji biraju ime ne samo po zvuku, već i po značenju, porijeklu, tradiciji i očekivanjima koja žele utkati u budućnost svog djeteta. U Bosni i Hercegovini, gdje imena često nose težinu porodične časti i istorijskog sjećanja, rijetko ko odstupa od „provjerenih“ izbora. Ipak, ima onih koji se odluče na neobične, hrabre ili čak provokativne poteze.

Tako je porodica Misimović iz Gradiške postala poznata po imenskoj kombinaciji koja je istovremeno izazvala i osmijeh i nevjericu. Njihova tri sina nose imena – Karađorđe, Tito i Draža.

Otac s jasnim stavom i neobičnim smislom za humor

Glava porodice, Vitomir Misimović, proveo je godine u Australiji, gdje je, kako kažu komšije, „naučio da govori bez straha“. Po povratku, donio je sa sobom čvrste političke stavove i osebujan smisao za ironiju. Svoju privrženost monarhističkoj ideji, ali i bunt prema društvenim stereotipima, pretočio je u – imena sinova.

„Dao sam mu ime Tito, ali ne iz poštovanja, već iz prkosa,“ znao je reći Vitomir kroz smijeh, svjestan da će time izazvati lavinu komentara. Njegova imena nisu bila izraz divljenja istorijskim ličnostima, već simbol ironije i svojevrsne društvene provokacije.

Najstariji sin, Karađorđe, nosi ime po osnivaču srpske dinastije, srednji sin Tito po vođi jugoslovenskog socijalizma, a najmlađi, Draža, po kontroverznom vojvodi iz Drugog svjetskog rata. Kombinacija koja bi mnogima djelovala nemoguće – u njihovoj porodici bila je stvarnost.

Školska anegdota koja je postala legenda

U osnovnoj školi, tokom časa historije, nastavnik je pitao:
„Ko zna ko je bio Josip Broz Tito?“

Učionicom je zavladala tišina, sve dok se nije javio jedan dječak. Ozbiljno, bez trunke šale, rekao je:
„Tito je moj tata.“

Smijeh je odjeknuo učionicom, a nastavnik je ostao bez riječi. Taj dječak bio je upravo Tito Misimović, rođen 1986. godine – nedugo nakon smrti jugoslovenskog predsjednika čije ime nosi. Od tog dana, njegovo ime je postalo lokalna legenda.

Ime kao životna anegdota

Tito je odrastao u duhu jednostavnosti i rada. Ljudi su se njegovom imenu ili smijali ili ga dočekivali s dozom poštovanja. On sam, navikao je na razne reakcije. „Jednom me policajac zaustavio zbog prekršaja, pitao za ime, a kad sam rekao ‘Tito Misimović’, samo je slegnuo ramenima i pustio me,“ prisjeća se kroz smijeh.

Ipak, ne pamte svi njegovo ime s istom lakoćom. Kada je došao u crkvu da krsti svoje dijete, sveštenik je odbio da ga upiše kao oca pod imenom Tito, uz obrazloženje da je „takvo ime neprihvatljivo“. Privremeno su mu u dokumente unijeli ime Tomislav, ali to se u narodu nikada nije primilo. Za sve on je oduvijek bio – Tito.

Život u miru sa imenom koje nosi težinu

Danas Tito živi u Glini, radi kao varioc, ima suprugu Zoru i djecu. Njegov život je skroman, miran i lišen velikih ambicija. Ipak, njegovo ime i dalje plijeni pažnju. „Zoru znaju zadirkivati – ‘Udala si se za Tita!’ – ali njoj to ne smeta. Kaže da je to samo ime, ništa više.“

Za Tita, njegovo ime nije politička poruka ni teret prošlosti. To je, jednostavno, dio njega. S osmijehom kaže da planira posjetiti Kumrovec, rodno mjesto Josipa Broza, možda baš 25. maja, na nekadašnji Dan mladosti. „Čisto da vidim gdje je sve počelo,“ dodaje polušaljivo.

Ime kao ogledalo vremena

Priča o porodici Misimović nije samo anegdota o neobičnim imenima. Ona otkriva koliko su imena u našim krajevima više od puke oznake – ona su odraz istorije, ironije i identiteta. U zemlji složene prošlosti, ime može biti i simbol i provokacija, i teret i sloboda.

Kroz imena Karađorđe, Tito i Draža, jedna porodica je spojila tri suprotstavljena poglavlja balkanske istorije – kraljevinu, socijalizam i četnički pokret. Za jedne je to šala, za druge hrabrost. Za Vitomira, to je bila poruka: da čovjek može imati svoj stav, čak i kada ga izražava kroz ime vlastitog djeteta.

Na kraju, Tito Misimović kaže jednostavno:
„Nisam ja ni komunista ni monarhista. Samo čovjek s neobičnim imenom.“

Jer, kako sam često voli dodati:
„Nije važno kako te zovu, već kako živiš s tim imenom.“

About The Author