“Ja sam i otac i majka”: Ispovijest Dragana iz Bijeljine koji sam odgaja troje djece nakon što ih je majka napustila

Da život zna biti nemilosrdan često zvuči kao fraza, ali u priči Dragana iz Bijeljine i njegove troje djece ona dobija bolno stvaran oblik. Majka ih je napustila “da gradi svoj život” – otišla je bez riječi i odlučila da ih više ne viđa. Iza nje su ostale praznina i pitanja bez odgovora, a djeca su željela samo pogled, riječ ili zagrljaj. Na očeva pleća, na Draganova pleća, natovaren je teret težak nekoliko tona: preko noći je postao i majka i otac. Ostao je sam u borbi da obezbijedi topli obrok, čistu odjeću, knjige za školu i – najvažnije – osjećaj da su djeca voljena i željena.

Takve priče rijetko izlaze u javnost. Očevi obično šute i bore se tiho, daleko od reflektora. Dragan je pristao otvoriti dušu i za naš portal podijeliti svoju svakodnevicu.

NAJČITANIJA VIJEST:

Demografska katastrofa u BiH: “Mladi ne žele djecu a ni brak”

“Ponosan sam roditelj”

“Čujemo se večeras pa ću vam napisati od početka. Jeste teško, ne volim da se vraćam unazad, ali kad ste tako ljubazni ne košta me ništa, jer smatram da sam ponosan roditelj i da moja djeca idu pravim putem, skromnim ali poštenim. I sin mi je najbolji učenik i najbolje vaspitano dijete u školi sad”, započinje Dragan.

Tišina o majci i teret svakodnevice

“Nikad nisam pričao protiv nje. Čak u početku sam im stalno govorio lijepo, sad niti oni spominju niti je traže. A samo treba biti pozitivan i Bog sve namjesti kako valja, vjerujte mi. Jer ja kad bih pao, nema ko djecu da mi gleda, ja nemam nikog, a oni samo mene…
To mene i boli, što sam je molio da češće dolazi da ih obiđe. To što ne plaća alimentaciju je manje važno, ali i važno je, jer je dužna kao i ja. Ja sam izgubio posao zbog ove situacije i živim od socijale, i ne znam kako, ali mi je mirna duša, čist obraz i djeca srećna.”

Dragan ne govori s ogorčenjem. Njegove riječi nisu optužbe, već molitva da djeca odrastu u dobre ljude i iz svega izvuku ono najbolje. Njegova najveća nagrada nije materijalna – to je osmijeh njegove djece i činjenica da su, kako kaže, “skromni, ali pošteni”.

Upoznali se preko Facebooka

Njihova priča počinje nakon poplava u Bosni i Hercegovini 2016. godine. Upoznali su se preko društvenih mreža.

“Nisam se puno zabavljao, pitao sam je da se uda i da dođe, kako nalažu običaji, da zatražim ruku od njenog oca. Ona je rekla da ne dolazi u obzir, samo da je ukradem. Ja sam u Ostojićevu kod Bijeljine, ona u selu kod Lopara – i tako sam i uradio. Došla je kod mene. Tretirao sam je kao kraljicu, bila je 15 godina mlađa od mene. Odmah je ostala trudna.”

Početak ljubavi i porodičnog života

“Dobili smo sina, sve je bilo u redu. Nije znala ni kafu da skuha, ali sam je ja naučio. Moja majka ju je učila da bude domaćica, i bilo je super. Ljubav je cvjetala, harmonija. Radio sam, ona me dočekivala. U toj ljubavi dobili smo i kćerkicu Kaju 2019. godine, krunu ljubavi. Počeo sam je voljeti kao ženu, bila je prava domaćica. Jes’ kupovala gluposti – čipseve, slatkiše, sokove – ali nisam mario. Problem je nastao kad je djecu počela tako hraniti. A i bilo para, ja dobar majstor.”

Trudnoća, sumnja na bolest i treće dijete

“Zvao sam je mojom kraljicom. Poslije se razboljela, doktori – pa sumnja na tumor. Onda privatno, doktor Kusturica ustanovi trudnoću već dva mjeseca. Htjela je pobaciti. Nisam dao – ‘Odhranit ćemo, ja sam tu.’”

Istovremeno, brinuo je o dementnoj i bolesnoj majci.

“Majka se žalila da je ignoriše, drži gladnu i tuče – nisam vjerovao i žao mi je. Znala je odglumiti.”

Porod na ulazu u bolnicu i očinska posvećenost

“U zoru – puca vodenjak. Nemam kola, zovem kupca da dođe. Do bolnice dvadesetak kilometara. Pred ulazom počnu trudovi, ona kaže: ‘J*beš doktore, ne mogu više’, i – porađa se stojeći. Ja dočekam bebu na ruke. Doktori stižu i pitaju šta radim. Poludio sam – znali su da dolazimo. Hvala Bogu, sve je bilo u redu, dobio sam živo i zdravo dijete.”

To je bila Jana. A Draganova briga bila je bezuslovna:

“Šta god da poželi u trudnoći – pica, burek – ja na biciklu u grad, kiša, zima, nema veze, samo da bude sretna.”

Porodični odnosi i spor s njenim roditeljima

Dragan opisuje i porodične tenzije:

“Nisam bio u kontaktu s njenim roditeljima. Kod njih ‘običaj’ da se žensko dijete ‘prodaje’. Kad je bio prvi rođendan, njen otac tražio 5.000 eura ‘za svoju kćerku’. Rekao sam mu: ‘Starče, ovdje nije pijaca. Kupujem krmaču, kokošku, kravu – ali ženu ne kupujem.’ Izbila je tuča, platio sam kaznu 400 KM. Ona je tad otišla. Poslije je pričala da je bila ‘prodata’ nekom Austrijancu i da sam ja naišao umjesto njega.”

Prilika u Zagrebu i lom u braku

Godine 2022. Dragan dobija veliki posao u Zagrebu – 50 kupatila i nekoliko sala keramike. Vodi četiri keramičara.

“Zarada odlična – 150 do 250 eura dnevno. Svako veče zovem kući. Drugi put odem, sve djeluje u redu, ali sin mi za šapat kaže: ‘Tajo, dođi kući.’ Obećam da ću završiti i ne ići više.”

Napuštanje: majka uzima bebu i odlazi

“Nazovem djecu, odem kod naše prijateljice i pokupim ih. Ona uzme najmlađu Janu i ode od kuće. Djeca prljava, tučena. Okupam ih, pitam jesu li večerali. Zovem nju zbog Jane. Kaže: ‘Moram ti je donijeti, imam goste sutra, nemam kad oko nje.’ Ja sretan i tužan. Ujutro donese Janu. Jana se smije, ostali sretni.”

Dragan tada zove socijalnu službu.

“Rekli su: ‘Bravo, znali smo kakva je. Tu smo, šta god treba, kod tebe smo za pola sata.’”

Najpotresniji trenutak

“Bebi skuham krompir i šargarepu, izgnječim, dam, naspem mlijeko u čašu. Legnemo, ona mene štipka za obraze i sisa nos. Kad nisam umro tad – pobjegnem na potkrovlje i plačem. Zovem majku djece: ‘Dijete traži da sisa.’ Ona: ‘Ne smaraj me. Dobio si šta si htio i ne uznemiravaj me, prijaviću te policiji.’ Nikad je više nisam nazvao. Stao pred ikonu: ‘Sad ti je životni ispit. Moraš i možeš.’”

Djeca su, po riječima komšija, bila izgladnjivana, tučena i zlostavljana. Vodio ih je psihologu. Sin je zanemio i kasnio godinu dana s upisom u školu. Danas je – najbolji đak.

Gubitak posla i potpuna posvećenost djeci

“Pomirio sam se. Izgubio posao, posvetio se djeci. U početku sam je molio da ih češće obilazi – žao mi je što sam molio. Dobili smo rješenje: ima pravo na tri sata viđanja u mom prisustvu, kod mene kući – ni to ne poštuje. Razveo sam se i crkveno i civilno. Drago mi je što je sama otišla.”

“Udala se šest puta za tri godine”

“Već šesti put se udaje – sve u tri godine. Mislim da nema te udaje gdje će ostati; iskoristiće je i baciti. Ako je imalo normalan muškarac – neće stvarati djecu s njom. Napravio sam grešku, ali nije mi žao – znam za šta živim.”

Vratiti je – ne želi i ne može:

“Šta su djeca preživjela… Da sam htio, mogao sam je u ludnicu smjestiti. Nisam – žao mi je, njihova je majka. Ali sad vidim da nema osjećaja; ni djeca je više ne spominju.”

Skroman život, bez traženja

“Živim normalno s njima. Što imamo – imamo, kad nemamo – ne tražim. Kuvam, perem, čistim. Ne bih se ženio više – niko ne može zamijeniti njihovu majku. Moja je dužnost da ih othranim, izvedem na čist, pošten put – poslije neka umrem. Nikad ih neću ucjenjivati da su mi dužni – ja sam njih htio, ne oni mene.”

Kad je otišla, Aleksa je imao 4,5 godine, Kaja 2,5, a Jana 7,5 mjeseci – bila je odojče.

“Naučio sam ih da dijele i da budu zahvalni. Ponekad mi se skupi tuga i bol, pa objavim nešto na mrežama. Znam da je to možda greška, ali ne shvatam – nositi dijete devet mjeseci i baciti… kakva je to majka?”

NAJČITANIJA VIJEST:

Desetogodišnji dječak počinio samoubistvo nakon vršnjačkog nasilja

Alimentacija i izbjegavanje obaveza

“Prvo suđenje za alimentaciju – tužim da plaća. Dogovorimo 150 KM za sve troje. Ni to ne plaća.”

Umor je ogroman, ali ljubav ne posustaje:

“Imao bih knjigu da napišem. Nekad sam toliko umoran da bježim i od djece, da izvinete. Oni me razumiju – gledaju crtić, ja pobjegnem u sobu na pola sata.”

“Sve troje su mi kao jedno” – borba na sudu

Dragan se suočava i s tužbom djedova djece:

“Njen otac me tuži da mi oduzmu curice – kao nije u redu da su sa mnom, pogotovo mala jer je dojila. A nije znao da se ona u socijalnom bukvalno odrekla djece. Napravim majicu sa slikom djece: ‘Ja sam tata i moja je dužnost da vas životom štitim i hranim.’ Sudija zaplakao kad sam pitao: ‘Jesam li došao u Aušvic?’ ‘Zašto?’ ‘Ne dam da se razdvajaju – sve troje su mi kao jedno. A kod njih se djeca prodaju.’”

Sudija je bio jasan:

“Vama, Dragane, ne može niko oduzeti djecu. Imamo rješenje da su kod vas – i to je kraj.”

“Od tad im zabranim pristup djeci i borim se sam. Ponekad pokušavaju nešto, kao ona neki dan na sudu – ali džaba. Meni je super, vjerujte. Teret jest, ali kad vidim osmijeh na njihovim licima – sve prođe.”

Skroman jelovnik i vjera u dobrotu

“Moja djeca ne znaju šta je doktor, Bogu hvala. Zdravo jedu – voće, povrće, bijeli luk i slaninu; s njom su jeli salame, čips, koka-kolu. To sam izbacio – jedu ono što ja skuham, osim kad radim pa kupim picu ili burek.”

Bilo je i dana bez ičega:

“Ali ćutim – pojavi se neko, Bog pošalje. Ponudi pomoć i nekako prođe kriza. Ima dobrih ljudi, vjerujte.”

Snaga očeve ljubavi

Priča Dragana iz Bijeljine više je od ispovijesti. To je živa slika očeve ljubavi koja ne zna za granice. On je za svoju djecu sve: ruka koja briše suze, rame za oslonac, toplina u hladnim danima i svjetlost u tami. Svaki njihov korak, svaki smijeh i zagrljaj plod je njegove hrabrosti i posvećenosti.
I dok se bori skromno i tiho, bez ijedne ružne riječi, Dragan ostaje ono što je od prvog dana odlučio biti – i otac i majka.

Senzacija.ba

About The Author