November 22, 2026

Ekskluzivne

Ekskluzive. Zanimljivosti. Zvijezde. Sve na jednom mjestu.

BURNE REAKCIJE ZBOG MURALA U ISTOČNOM SARAJEVU: Na zgradi osvanuo lik četničkog vojvode, spominje se i „egzodus“!

Novi mural u Istočnom Novom Sarajevu izazvao je brojne reakcije i ponovo otvorio bolne teme iz ratne prošlosti Bosne i Hercegovine. Na zgradi u blizini Parka Gavrila Principa oslikan je prikaz posvećen odlasku sarajevskih Srba, uz natpis „Egzodus sarajevskih Srba“, godine od 1992. do 1996. i broj 160.000. Ipak, najveću pažnju privukao je lik koji se nalazi u središtu murala – Vojislav Vojo Čarkić, poznatiji kao pop Žućo. Riječ je o osobi koja je tokom rata nosila titulu četničkog vojvode, zbog čega je ovaj prikaz izazvao posebne polemike.

Mural koji je izazvao reakcije

Mural je oslikan na stambenoj zgradi u Istočnom Novom Sarajevu, u blizini Parka Gavrila Principa.

Njegova tema je odlazak srpskog stanovništva iz Sarajeva u periodu od 1992. do 1996. godine, događaj koji je ostavio duboke posljedice na brojne porodice.

Na muralu se nalaze natpis „Egzodus sarajevskih Srba“, broj 160.000 i godine koje označavaju period na koji se prikaz odnosi.

Međutim, izbor osobe koja je predstavljena u središtu murala izazvao je najviše komentara. Umjesto da se prikaz fokusira isključivo na porodice koje su napustile svoje domove, centralno mjesto dobio je Vojislav Čarkić, poznatiji kao pop Žućo.

Ko je bio pop Žućo?

Vojislav Vojo Čarkić bio je pravoslavni sveštenik koji je tokom rata u Bosni i Hercegovini nosio vojnu uniformu i bio povezan s četničkim formacijama na području Sarajeva.

Poznat je po nadimku pop Žućo, a titulu četničkog vojvode dodijelio mu je Vojislav Šešelj u maju 1993. godine na Romaniji.

Prema medijskim izvještajima, Čarkić je bio komandant Novosarajevskog četničkog odreda koji je djelovao na području Grbavice, a tokom rata pojavljivao se i na vojnim položajima.

Posebno su spominjani njegovi postupci blagosiljanja artiljerijskog naoružanja i pripadnika jedinica koje su učestvovale u ratnim operacijama oko Sarajeva.

Upravo zbog njegove ratne uloge, predstavljanje njegovog lika na muralu posvećenom odlasku stanovništva izazvalo je reakcije dijela javnosti.

Čarkić je nakon rata živio u Miljevićima, a preminuo je u maju 2024. godine.

Šta se dogodilo sa sarajevskim Srbima nakon Dejtona?

Odlazak velikog broja srpskih stanovnika iz sarajevskih naselja nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma jedan je od važnih događaja poslijeratne historije Bosne i Hercegovine.

Dejtonskim sporazumom dogovorena je reintegracija područja poput Grbavice, Ilidže, Vogošće, Ilijaša i Hadžića u Federaciju Bosne i Hercegovine.

Tokom 1996. godine veliki broj stanovnika srpske nacionalnosti napustio je ova područja i preselio se na teritoriju Republike Srpske.

Razlozi odlaska bili su različiti. Na odluke porodica utjecali su strah od promjene vlasti, ratne traume, politička propaganda, osjećaj nesigurnosti i pritisci tadašnjeg rukovodstva Republike Srpske.

Zabilježeni su i slučajevi paljenja kuća, uništavanja imovine i zastrašivanja ljudi koji su razmišljali o ostanku.

Zbog toga se ovaj događaj ne može posmatrati samo kroz jednu perspektivu. Iza njega se nalaze sudbine brojnih porodica koje su napustile svoje domove, ali i historijske okolnosti koje su dovele do takvog razvoja događaja.

Zašto je izbor lika izazvao toliko polemika?

Najveći dio reakcija odnosi se na činjenicu da je na muralu koji govori o odlasku stanovništva predstavljen čovjek čije je ime povezano s četničkim pokretom i ratnim dešavanjima na području opkoljenog Sarajeva.

Sarajevo je tokom rata bilo pod opsadom gotovo četiri godine, a civili su svakodnevno bili izloženi snajperskoj i artiljerijskoj vatri. Hiljade ljudi izgubile su živote, među njima i veliki broj djece.

Istovremeno, na području Grbavice i drugih naselja pod kontrolom snaga bosanskih Srba zabilježeni su zločini nad nesrpskim stanovništvom, uključujući ubistva, zlostavljanja i progone.

Zbog takvog historijskog konteksta, predstavljanje ratnih aktera na javnim muralima izaziva posebnu osjetljivost.

Pojedini mediji i građani ocjenjuju da se na ovaj način pokušava predstaviti samo jedna strana ratne prošlosti, dok se iskustva drugih žrtava ostavljaju po strani.

Ratna prošlost ponovo u centru pažnje

Ovaj mural nije prvi primjer ratne simbolike na javnim površinama u Istočnom Sarajevu. I ranije su na pojedinim objektima oslikavani murali i postavljani natpisi posvećeni ratnim ličnostima i događajima.

Takvi prikazi redovno izazivaju rasprave o tome kako bi trebalo izgledati obilježavanje prošlosti i gdje se nalazi granica između sjećanja na stradanje i veličanja ratnih aktera.

Jedno je sigurno: porodice koje su napustile Sarajevo imaju pravo na sjećanje na svoje domove, gubitke i iskustva. Međutim, odgovorno obilježavanje historije zahtijeva da se ne zanemaruju ni stradanja drugih ljudi.

Mural otvorio pitanje koje i dalje dijeli javnost

Novi prikaz u Istočnom Sarajevu ponovo je pokazao koliko su ratne teme i danas osjetljive u Bosni i Hercegovini.

Dok jedni u muralu vide obilježavanje odlaska srpskog stanovništva, drugi posebno problematičnim smatraju izbor osobe koja zauzima centralno mjesto.

Rasprava se tako ne vodi samo o jednom zidu i jednom muralu, nego i o načinu na koji se prošlost predstavlja novim generacijama.

Sjećanje na stradanje jednih ne bi trebalo značiti zanemarivanje stradanja drugih. Upravo zbog toga javna obilježja ratnih događaja nose veliku odgovornost, posebno u društvu koje još uvijek pokušava pronaći zajednički odnos prema vlastitoj prošlosti.

Znate li nešto više o temi ili želite prijaviti grešku u tekstu? Kliknite ovdje.

About The Author