ŽELJKO KOMŠIĆ “Vlast u FBiH je nametnuta po želji Plenkovića. Milorad Dodik je najvažniji čovjek Zagreba u BiH!”

Željko Komšić, predsjedavajući Predsjedništva Bosne i Hercegovine, u razgovoru za beogradski dnevni list Danas iznio je niz stavova o aktuelnim političkim dešavanjima u Srbiji, odnosima među državama u regionu, ali i o ulozi koju susjedne zemlje, prema njegovom mišljenju, imaju u unutrašnjim procesima u Bosni i Hercegovini.

Na samom početku, Komšić je jasno poručio da Bosna i Hercegovina nema interes da vidi Srbiju u stanju političke nestabilnosti ili nasilja. Naprotiv, istakao je da bi bilo kakva eskalacija krize u toj zemlji neminovno imala negativne posljedice po cijeli region.

Kako je naveo, destabilizacija Srbije značila bi dodatno opterećenje ionako krhkih regionalnih odnosa, što nikome ne bi donijelo korist. Prema njegovim riječima, interes Bosne i Hercegovine jeste stabilna i funkcionalna Srbija s kojom je moguće graditi normalne, susjedske odnose, posebno u oblastima gdje postoji obostrani interes, poput ekonomije, trgovine i regionalne saradnje.

Govoreći o političkim odnosima unutar Bosne i Hercegovine, Komšić se osvrnuo i na ulogu susjednih država, posebno Hrvatske. Izrazio je uvjerenje da je Milorad Dodik trenutno ključni politički oslonac Zagreba u BiH, naglašavajući da saradnja između hrvatskog premijera Andreja Plenkovića i lidera SNSD-a traje već godinama.

Prema njegovoj ocjeni, ta saradnja ne ide u korist Bosni i Hercegovini kao državi, ali ni svim građanima, uključujući i dio srpskog naroda u BiH. Smatra da se politički dogovori često prave mimo interesa same zemlje, što dodatno produbljuje unutrašnje podjele.

Na pitanje o odnosu Milorada Dodika i predsjednika Srbije Aleksandra Vučića, Komšić nije ostavio mnogo prostora za dileme. Kazao je da je jasno ko u tom odnosu ima veću političku težinu i utjecaj, te da se, bez obzira na međusobno uvažavanje, radi o odnosu u kojem je Vučić objektivno snažnija figura.

Osvrnuvši se na ukupne odnose Sarajeva i Beograda, Komšić je rekao da su oni u posljednjoj deceniji prolazili kroz stalne oscilacije. Periodi prividnog poboljšanja često su smjenjivani zatezanjima, za koja, kako tvrdi, Bosna i Hercegovina nije snosila odgovornost.

Posebno je problematizirao činjenicu da se u Srbiji nalaze osobe pravosnažno osuđene za ratne zločine u Bosni i Hercegovini, koje su izbjegle izdržavanje kazni. Prema njegovim riječima, takve stvari ozbiljno narušavaju povjerenje i onemogućavaju stvarno poboljšanje odnosa, bez obzira na povremene simbolične geste koje su u prošlosti davale nadu.

Još složenijim ocijenio je odnose između Sarajeva i Zagreba. Istakao je da su se ti odnosi znatno pogoršali u posljednjih deset godina, a kao jedan od ključnih razloga naveo je, kako kaže, neutemeljene optužbe koje su dolazile od bivšeg hrvatskog državnog vrha i sigurnosnih struktura.

Posebno se osvrnuo na formiranje vlasti u Federaciji BiH, koju je nazvao nametnutom. Prema njegovim riječima, ta vlast nema puni demokratski legitimitet jer nije rezultat izborne volje građana, već političkih odluka koje su uključivale suspenziju Ustava Federacije BiH.

Komšić je naglasio da će konačni sud o takvom načinu formiranja vlasti dati građani na izborima 2026. godine, kada će, kako vjeruje, biti jasno koliko je povjerenje naroda stvarno.

Komentarišući učestale prijetnje secesijom iz Republike Srpske, kao i ideje o uspostavljanju takozvanog trećeg entiteta, Komšić je rekao da se radi o političkoj retorici koja je izgubila snagu.

Prema njegovim riječima, takve prijetnje su više izraz političkih želja nego realnih mogućnosti, te da više ne izazivaju strah niti impresioniraju građane.

Dodao je da Srbi i Hrvati u postojećem ustavnom okviru Bosne i Hercegovine imaju stepen političkih i institucionalnih prava kakav, kako smatra, ne bi imali u nekoj drugoj državi. Problem vidi u stalnim pokušajima nacionalističkih politika da Bosnu i Hercegovinu vežu ili podrede interesima susjednih zemalja.

Govoreći o odnosima HDZ-a i SNSD-a, Komšić je istakao da ne vjeruje u ozbiljan i trajan raskol između Dodika i Vučića, već da se radi o odnosu u kojem postoje različiti interesi koji se, kada je to potrebno, vrlo lako usklađuju.

Naglasio je i da je i Plenkoviću i Dodiku neprihvatljiv jer, kako kaže, nikada ne bi pristao da interese Bosne i Hercegovine podredi interesima Zagreba ili bilo koje druge prijestolnice.

Posebno se osvrnuo na saradnju građana Sarajeva i Istočnog Sarajeva, ističući da ona predstavlja smetnju onima koji žive od politike stalnih podjela. Prema njegovim riječima, normalni odnosi među ljudima ruše narativ sukoba i pokazuju da građani ne žele mržnju kao trajno stanje.

Govoreći o sigurnosnim kapacitetima države, Komšić je priznao da Bosna i Hercegovina danas nije snažna onoliko koliko bi želio da bude. Ipak, smatra da postoje dovoljni kapaciteti za odbranu u slučaju ozbiljne prijetnje, podsjećajući na činjenicu da se BiH 1992. godine branila u znatno težim okolnostima.

Na kraju intervjua osvrnuo se i na širi politički kontekst, naglašavajući da savremeni svijet sve više funkcioniše u „postčinjeničnom“ okruženju, gdje emocije i dojmovi često imaju prednost nad činjenicama.

U takvom ambijentu, kako je zaključio, znanje, odgovornost i hrabrost postaju presudni, zbog čega vjeruje da je meritokratija jedini održiv put za društva koja žele stabilnu i sigurnu budućnost.

About The Author