Jedina ljubavi moja, čekaj me, iako smo se rastali, zbog tebe sam spremna sve: Jelenine riječi poslije njegove smrti kidaju dušu, koliko boIi ima u sebi..

O njoj se može reći mnogo, ali jedno je sigurno – Jelena Karleuša je ime koje odavno prevazilazi granice estrade. Za mnoge, ona je najveća balkanska zvijezda – ikona, provokacija, fenomen. Njena karijera ispisana je kontrastima: između slave i osude, moći i ranjivosti. No, iza svjetala reflektora i medijskih naslova, postoji priča o ljubavi koja je oblikovala njenu dušu – ljubavi prema Zoranu Davidoviću Ćandi, čovjeku koji je, iako davno otišao, ostao trajno prisutan u njenom životu.

LJUBAV NA RUBU DEVEDESETIH

Bile su to burne godine – kraj devedesetih, vrijeme nemira, straha i neizvjesnosti. Beograd je živio svoje kontradikcije: između noćnog sjaja i svakodnevne borbe za preživljavanje. U tom svijetu, Jelena je već bila mlada, buntovna zvijezda u usponu – glasna, samouvjerena, spremna da izazove sistem. On, Zoran Davidović Ćanda, bio je čovjek čije ime se izgovaralo s poštovanjem i dozom opreza – harizmatičan, uticajan, ali i misteriozan.

Njihove staze su se ukrstile 1999. godine, i već pri prvom susretu, između njih je planula iskra. Bila je to ljubav dvoje jakih karaktera, dva temperamenta koja su se sudarila s istom snagom kojom su se i privlačila. „To nije bila mirna ljubav,“ priznala je Jelena godinama kasnije. „To je bila vatra. Strast koja te i grije i sagori.“

SNAGA, STRAST I SUDBINA

Njihov odnos bio je pun energije – jednako strastven koliko i nestabilan. Zoran je imao ulogu zaštitnika, ali i izazova. Bio je čovjek koji ju je razumio, ali i suprotstavljao joj se. Nisu bili običan par – bili su spoj dvoje ljudi koji su živjeli brzo, bez kočnica, svjesni da su zajedno na ivici, ali da im je upravo ta ivica davala osjećaj živosti.

„To su bila dva lava,“ rekla je Jelena jednom prilikom. „Borili smo se, ali se nikada nismo puštali.“

TRAGEDIJA KOJA JE PROMIJENILA SVE

Njihova priča, međutim, nije imala sretan kraj. Samo nekoliko mjeseci nakon početka veze, Zoran Davidović Ćanda je ubijen u Beogradu, pod okolnostima koje ni do danas nisu do kraja razjašnjene. Imao je tek 26 godina. Taj trenutak je označio prelomnu tačku u Jeleninom životu – trenutak kada je izgubila mnogo više od voljene osobe.

Iako nisu bili u braku, niti su ih vezivali zakonski papiri, Jelena je osjećala moralnu i emotivnu obavezu da mu pruži dostojanstven oproštaj. Uzela je kredit – ne samo na svoje ime, već i na ime svoje majke – kako bi obezbijedila sve što je bilo potrebno za sahranu. „Nisam morala to da uradim. Ali srce mi nije dalo drugačije,“ rekla je godinama kasnije.

MITOVI, GLASINE I ISTINA

Mediji su brzo počeli da tkanu mrežu nagađanja. Njegovo ime povezivalo se s kriminalnim krugovima i sumnjivim poslovima. Jelena je te tvrdnje uvijek odlučno negirala. „Zoran nije bio kriminalac. Nikada nije bio uhapšen, nikada optužen. Bio je mlad, ambiciozan i pogrešno shvaćen,“ isticala je.

Za nju, on nije bio čovjek iz sjenke, već neko ko je volio život, volio nju i ostavio trag koji nikakve glasine ne mogu izbrisati. „Njegova priča je izokrenuta. A ja sam jedina koja zna pravu verziju,“ rekla je s tugom, ali i ponosom.

SNOVI KOJI NE PRESTAJU

Godinama kasnije, Jelena i dalje govori o Zoranu s posebnom emocijom. U snovima, kaže, često ga vidi – ali ne onako kako bi željela. „Sjedne za drugi sto, pogleda me, ali se pravi da me ne poznaje,“ priznaje. „To su najteži snovi – jer osjećaš da je tu, ali ga ne možeš dotaći.“

Na njegovom grobu, posljednje što mu je rekla bile su riječi koje i danas odjekuju u njenim mislima:
„Ljubavi moja jedina, čekaj me.“

RANA KOJA NE ZARASTA

Ćandina smrt ostavila je dubok ožiljak. Iako je život krenuo dalje – brak s Duškom Tošićem, porodica, blistava karijera – taj dio prošlosti nikada nije izblijedio. Jelena ga nosi sa sobom, kao tihu bol koja ne traži pažnju, ali nikada ne prestaje da postoji.

Za mnoge, Zoran Davidović Ćanda je samo fusnota u biografiji jedne pop dive. Ali za nju, on je bio – i ostao – čovjek koji je pokazao šta znači prava, sirova, neobuzdana ljubav.

„Postoje ljubavi koje ne umiru,“ rekla je jednom. „Samo se pretvore u tišinu koja živi u nama.“

About The Author